„FIZIKA EKSPRES“ POKUSIRALA KLUB
Putuju po osnovnim i srednjim školama diljem Hrvatske, rade popularne eksperimente te održavaju interaktivna predavanja iz fizike. Upitasmo se: zašto ne? Bilo bi zanimljivo pogledati sve te stvari kojima barataju. I tako smo odlučili pozvati SSHFD ( studentska sekcija Hrvatskog fizikalnog društva) u terminu art večeri (jer za neke od nas ovo zasigurno predstavlja određenu umjetnost), u utorak 15. prosinca u 20 sati u prostorijama Kluba Šibenčana.
 |  |
U svijetu je uočen pad interesa za studiranjem prirodnih znanosti, pa tako i fizike. Rješenje velikih globalnih problema poput proizvodnje energije, zaštite okoliša i očuvanja zdravlja teško se može zamisliti bez velikog doprinosa fizike. Godina 2005. poklopila se sa stotim rođendanom Einsteinove Kvantne teorije (1905.) te je bio odličan povod da se privuče pažnja na važnost fizike u svakodnevnom i budućem životu. Navedena godina proglašena je Svjetskom godinom fizike pri čemu je i Hrvatska bila jedna od predlagateljica manifestacije. Hrvatsko fizikalno društvo (HFD) je u skladu s tim organiziralo niz manifestacija koje bi približile fiziku svakom čovjeku. „Fizika ekspres“ kao projekt započela je 2005. kao jedan od projekata Hrvatskog fizikalnog društva, financiran od strane EU- a, u obilježavanju te godine kao Svjetske godine fizike.
I tako je „Fizika ekspres“ došla i do Kluba Šibenčana. Okupili su se brojni šibenski studenti koji su pokazali veliki interes za pokuse i demonstracije koje smo imali prilike vidjeti.
A među pokusima su se našli: tekući dušik kojim su se mijenjale tvari na niskim temperaturama (banana se ohladila u tekućem dušiku i toliko se stvrdnula da su njome zabili čavao u dasku), zatim hlađenje balona u tekućem dušiku (zrak se suzio te je volumen balona postao manji).
 |  |
Zatim su tu još bili pokusi implozije limenke, pokus sa šibicom i mikrovalnom (zapaljenu šibicu su stavili u mikrovalnu i onda smo vidjeli kako plamti plamen šibice i kako mijenja boju u mikrovalnoj). Isto smo tako u mikrovalnu stavili i žarulju koju smo uronuli u vodu i gledali kako žarulja mijenja boju. Zatim smo se upoznali s Lentzovim pravilom: puštanjem magnetizirane tvari da slobodno pada kroz bakrenu cijev pojavljuju se sile zbog nastale vrtložne struje koje stvaraju suprotno magnetsko polje što otežava napredovanje magneta kroz cijev. Ipak, meni osobno najzanimljivijim pokusom, izdvojila bih pokus sa Rubensovom cijevi: metalna cijev s jedne je strane spojena na izvor plina, a s druge strane postavljena je membrana od balona koja je usmjerena prema zvučniku koji šalje valove. Plin izlazi kroz male rupice, te se pravilno raspoređuje po duljini cijevi. Puštanjem valnih signala preko membrane u cijevi se stvaraju stojni valovi, a na mjestima trbuha plin izlazi pod pojačanim pritiskom dok na mjestima čvorova puno manje. Kad su zapalili plin, efekt je bio jako zanimljiv.
Nažalost, mi smo bili generacija koja nije imala priliku vidjeti sve te pokuse i lijepe stvari koje nam fizika omogućava. Da je bilo takvih pothvata za vrijeme našeg osnovnoškolskog ili srednjoškolskog obrazovanja zasigurno bi potaknulo učenike da više upisuju fakultete prirodnih znanosti, štoviše, fizike. I na samom kraju posjete, pokušali su nam malo očistiti pod Kluba tekućim dušikom. Zanimljivo!
14.12.2009. u 19:56 | 0 Komentara | Print | # | ^
