NOVOGODIŠNJE ŽELJE I PLANOVI KLUBA STUDENATA
Godina nova donosi i nove početke, planove, želje i prohtjeve. Isto tako zahtjeva da se na temelju prethodnih iskustava i događaja postave nekakvi realni zadaci i odrednice kojima se valja posvetiti kako bismo što prije došli do željenih ciljeva. Tom prigodom Studentski odbor se okupio dan nakon Nove Godine i sjeo za okrugli stol kako bi sastavio plan i program za iduću godinu, te rezimirao sve ono što je ostalo za nama.
Jednoglasno smo se složili da smo definitivno dali sve od sebe kako bismo Klub dignuli na noge i kako bismo ga doveli u jednu sasvim novu dimenziju kakva dosad još nije bila poznata; sastavili smo cjelotjedni plan zbivanja i to smo pokušavali prirediti barem pola mjecesa unaprijed kako bismo mogli na vrijeme pozivati i ugovarati sastanke s gostima i raznim izvođačima. Postigli smo jednu kvalitetnu edukativnu i kulturnu dimenziju, te omogućili studentima ugodno boravište gdje se uvijek imaju kome obratiti i gdje će uvijek biti dobrodošli s bilo kakvom konstruktivnom idejom, prijedlogom ili pak kritikom. Samim time s vremenom smo počeli ostvarivati i sve veći broj kontakata i poznanstava, jer krajnji cilj nam i je da se pročuje što se tu sve događa i da ljudi sami dolaze s prijedlozima i kreativnim idejama.
 |  |
Inventar smo doveli do sasvim solidne razine, sve što je bilo u našoj moći promijenili smo ili barem popravili (projektor, hladnjak pod šankom, mikrofoni, ledomat, daske u zahodima, kvake na prozorima, stolnjaci, čaše, šalice, tanjuri i ostali alati i pribori za raznorazne potrepštine).
„Ono na čemu moramo poraditi od početka 2010. godine je definitivno da kontaktiramo veći broj mladih bendova ili glazbenika koji će dolaziti vikendom (petak, subota) svirati u Klub. Ima ih jako puno po Zagrebu i već sam s nekima stupio u kontakt. A neki su mi se čak i sami javili i pitali za Klub jer su čuli za nas preko svojih prijatelja“, rekao je član Studentskog odbora, Josip Pulić. Na njega se nadovezao i prijatelj student, Filip:“ Imam ideju koja bi definitivno mogla uvelike pomoći mnogim brucošima. Trebali bi staviti oglas na stranicu da svatko tko je zainteresiran za davanje volonterskih savjeta ili raznih pripomoći vezanih za fakultet na kojem studira, da se javi. Na taj način bi se mogla stvoriti mreža studenata koji bi se uzajamno mogli pomagati savjetima i iskustvima.“
Da je kreativnost nepresušna, dokazuje nam i Branko Sekulić, također član Odbora: „ Mjeseci koji su iza nas nazvao bih svojevrsnim eksperimentalnim razdobljem, tj. razdobljem gdje smo se još uvijek uštimavali i uvježbavali kako što efikasnije djelovati i na što se sve možemo u budućnosti osloniti. Ovo što nas čeka u narednoj godini nazvao bih ponešto ozbiljnijim radom Kluba, gdje moramo još više proširiti horizonte za što imamo već određene planove i ideje, među kojima bih, primjerice, podržao ideju Zorana Eraka o izrađivanje flajera i plakata s kulturno-umjetničkim programom što zahtjeva kompletno sastavljene plana za cijeli mjesec unaprijed, te u konačnici uz podršku «sportskog sektora» Kluba osnivanje Divlje zavičajne malonogometne lige u kojoj će, potvrđeno, sudjelovati i ostali zavičajni klubovi u Zagrebu.“
I zadnje riječi prepustili smo našem predsjedniku Studentskog odbora, Dani Seksu: „Moram priznati da sam uglavnom zadovoljan cjelokupnom situacijom i svime što smo postigli, te svim odobrenjima i samostalnom odlučivanju o pojedinim stvarim koje smo zadobili od Društva Šibenčana i prijatelja Grada Šibenika u Zagrebu. Nadam se da će s vremenom zadobiti još veće povjerenje u nas jer su shvatili da smo ozbiljni u svojim naumima i da nam je uistinu stalo do Kluba. Također se nadam da će se u skorom periodu javljati sve veći broj mlađih studenata, posebice brucoša, jer u biti na njima sve i ostaje. A želio bih biti siguran da ćemo Klub ostaviti u sigurnim i vrijednim rukama.“
 |  |
I nakon svih tih riječi i zaključaka, došlo je vrijeme da prelistamo staru i otvorimo Novu stranicu u Novoj godini, a šta ima boljeg od slasne peke na friškom šibenskom zraku, čašom domaćeg didinog vina i zvuka gitare i dalmatinske pisme?! Živili!
04.01.2010. u 13:50 | 0 Komentara | Print | # | ^
MALI BOŽIĆ U KLUBU ŠIBENČANA
U Klubu se već tradicionalno godinama organizira slavljenje navodno jedinstvenog šibenskog blagdanskog običaja tzv. Malog Božića, pa smo se tako i ove godine, 17. prosinca 2009., vikend prije samih Božičnih blagdana, okupili svi zajedno, i stari i mladi, kako bismo se još malo podružili i uz klapsku pismu zabavili prije odlaska svojim rodnim kućama u Šibenik.
Zabava je započela već oko 17 sati i Klub se polagano punio i tako sve do nekih 20 sati dok se nije toliko prepunio da su neki ljudi stajali izvan Kluba na stepenicama i borili se za svoje mjesto. Svečanosti je prisustvovao i Odbor Društva Šibenčana zajedno s predsjednikom Društva, dr. Miljenkom Burom. U goste smo pozvali i mladu klapu „Falkuša“, inače pjevačku snagu agronomskog fakulteta u Zagrebu. Catering je i ovoga puta bio besprijekoran, te nam dostavio velike lonce prepune bakalara. I Vinarija Šibenik bila je dobre ruke, te nam tom prigodom donirala nekoliko kartona crnog i bijelog šibenskog vina.
 |  |
I tako je večer tekla pjesmom i smijehom, zabavom i pričom, kako to inače Šibenčani umiju da rade, sve do trenutka kad nas je mlada klapa očito htjela isprovocirati, pa su počeli pjevati neke pjesme navijačkog karaktera. Reakcija studenata bila je očekivana: pobunili su se i zahtjevali da klapa prestane pjevati, pa smo tako morali i reagirati: zamoliti klapu da prestanu s pjevanjem. Šteta što se u tako dobrim i pozitivnim atmosferama uvijek mora nešto izjaloviti. Ali novonastala situacija ipak nije pretjerano utjecala na cjelokupno raspoloženje i pozitivan duh kod gostiju i studenata. Lijep je taj osjećaj kad znaš da je došao trenutak da je vrijeme za povratak doma na slavljenje blagdana i provod vremena u toplom domu sa obitelji.
Studenti su nakon nekog vremena započeli sami pjevati, pa i kad nam je opet policija stigla već oko 22 sata, nije uspjela još neko vrijeme istjerati studente vani.
„Stvarno je već pomalo bezobrazno to što nam rade svaki vikend! Pa još malo će nam početi dolaziti zatvarati Klub u 15 h kad ga otvaramo! Ovo nema veze s mozgom! A tako je sve prekrasno i mirno“, otkrila nam je jedna od šibenskih studentica.
 |  |
Još neko vrijeme smo se zabavljali i razmjenjivali raznorazne priče i dogodovštine, a pri samom koncu večeri kad se Klub već gotovo ispraznio, ostali su oni najgladniji i prihvatili se preostalog lonca bakalara koji je nekim čudom izmaknuo, i pojeli sve što je ostalo u tren oka!
23.12.2009. u 17:17 | 0 Komentara | Print | # | ^
„FIZIKA EKSPRES“ POKUSIRALA KLUB
Putuju po osnovnim i srednjim školama diljem Hrvatske, rade popularne eksperimente te održavaju interaktivna predavanja iz fizike. Upitasmo se: zašto ne? Bilo bi zanimljivo pogledati sve te stvari kojima barataju. I tako smo odlučili pozvati SSHFD ( studentska sekcija Hrvatskog fizikalnog društva) u terminu art večeri (jer za neke od nas ovo zasigurno predstavlja određenu umjetnost), u utorak 15. prosinca u 20 sati u prostorijama Kluba Šibenčana.
 |  |
U svijetu je uočen pad interesa za studiranjem prirodnih znanosti, pa tako i fizike. Rješenje velikih globalnih problema poput proizvodnje energije, zaštite okoliša i očuvanja zdravlja teško se može zamisliti bez velikog doprinosa fizike. Godina 2005. poklopila se sa stotim rođendanom Einsteinove Kvantne teorije (1905.) te je bio odličan povod da se privuče pažnja na važnost fizike u svakodnevnom i budućem životu. Navedena godina proglašena je Svjetskom godinom fizike pri čemu je i Hrvatska bila jedna od predlagateljica manifestacije. Hrvatsko fizikalno društvo (HFD) je u skladu s tim organiziralo niz manifestacija koje bi približile fiziku svakom čovjeku. „Fizika ekspres“ kao projekt započela je 2005. kao jedan od projekata Hrvatskog fizikalnog društva, financiran od strane EU- a, u obilježavanju te godine kao Svjetske godine fizike.
I tako je „Fizika ekspres“ došla i do Kluba Šibenčana. Okupili su se brojni šibenski studenti koji su pokazali veliki interes za pokuse i demonstracije koje smo imali prilike vidjeti.
A među pokusima su se našli: tekući dušik kojim su se mijenjale tvari na niskim temperaturama (banana se ohladila u tekućem dušiku i toliko se stvrdnula da su njome zabili čavao u dasku), zatim hlađenje balona u tekućem dušiku (zrak se suzio te je volumen balona postao manji).
 |  |
Zatim su tu još bili pokusi implozije limenke, pokus sa šibicom i mikrovalnom (zapaljenu šibicu su stavili u mikrovalnu i onda smo vidjeli kako plamti plamen šibice i kako mijenja boju u mikrovalnoj). Isto smo tako u mikrovalnu stavili i žarulju koju smo uronuli u vodu i gledali kako žarulja mijenja boju. Zatim smo se upoznali s Lentzovim pravilom: puštanjem magnetizirane tvari da slobodno pada kroz bakrenu cijev pojavljuju se sile zbog nastale vrtložne struje koje stvaraju suprotno magnetsko polje što otežava napredovanje magneta kroz cijev. Ipak, meni osobno najzanimljivijim pokusom, izdvojila bih pokus sa Rubensovom cijevi: metalna cijev s jedne je strane spojena na izvor plina, a s druge strane postavljena je membrana od balona koja je usmjerena prema zvučniku koji šalje valove. Plin izlazi kroz male rupice, te se pravilno raspoređuje po duljini cijevi. Puštanjem valnih signala preko membrane u cijevi se stvaraju stojni valovi, a na mjestima trbuha plin izlazi pod pojačanim pritiskom dok na mjestima čvorova puno manje. Kad su zapalili plin, efekt je bio jako zanimljiv.
Nažalost, mi smo bili generacija koja nije imala priliku vidjeti sve te pokuse i lijepe stvari koje nam fizika omogućava. Da je bilo takvih pothvata za vrijeme našeg osnovnoškolskog ili srednjoškolskog obrazovanja zasigurno bi potaknulo učenike da više upisuju fakultete prirodnih znanosti, štoviše, fizike. I na samom kraju posjete, pokušali su nam malo očistiti pod Kluba tekućim dušikom. Zanimljivo!
14.12.2009. u 19:56 | 0 Komentara | Print | # | ^
AH, TA BOLNA BOLONJA!
Da je tema Bolonja neiscrpna i svakom studentskom uhu uvijek zvonka i primamljiva, zasigurno bi potvrdila većina naših vršnjaka jer vjerojatno postoji barem detalj, ako ne i puno više stvari s kojima u provedbi tog procesa još uvijek nismo upoznati.
Tom smo prilikom u Klubu Šibenčana 10. prosinca 2009., s početkom u 20 sati, na tribini o Bolonjskom procesu ugostili Šimu Višića, studenta informatike i člana Tima za implementaciju Bolonje, te Ivana Botu, studenta politologije i predsjednika Studentskog zbora u Hrvatskoj.
Pripremili smo im brojna pitanja, no ispostavilo se da nije bilo potrebe za tolikim trudom s obzirom da je posjećenost tribine bila zadovoljavajuća, a gosti su se, takoreći, jedva branili od gomile studentskih upita. Ništa začuđujuće, s obzirom na stanje i uvjete u kojima studenti studiraju.
 |  |
Šime Višić, inače još i član Croatian Bologna Promoters Team- a (Cro4Bologna) odgovorio je na većinu pitanja i pokušao obrazložiti sve ono što nas je dosad bunilo. Jedna ok ključnih stvari kojih smo imali priliku naučiti za tribine bila je ta da je Bolonja proces koji neprestano traje, mijenja se i mi moramo biti spremni na prilagodbe koje dolaze s vremenom.
Inicijativa o pokretanju Bolonjskog procesa u Hrvatskoj započela je na Sveučilištu u Zagrebu, a pridružila su joj se i ostala hrvatska sveučilišta, MZOŠ, te tri partnera iz EU- a. Projekt je nazvan Croatian Bologna Promoters Team- Cro4 Bologna, čiji je osnovni cilj osnivanje tima za promociju Bolonjskog procesa koji bi sustavno informirao sveučilišne nastavnike, studente, osoblje i upravljačke strukture fakulteta te služio kao promotor reforme prema budućim studentima, poslodavcima i ostalim graĂ°anima RH. Zamisao o potrebi stvaranja europskog prostora visoke naobrazbe izražena je u Povelji europskih sveučilišta koju su 1988. godine u Bologni potpisali rektori brojnih europskih sveučilišta, meĂ°u kojima i tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Vladimir Stipetić.
Hrvatska je potpisala Bolonjsku deklaraciju 2001. godine na Ministarskoj konferenciji u Pragu. Time je preuzela obvezu da će svoje školstvo do 2010. godine prilagoditi njezinim načelima i zahtjevima.
Jedan od ključnih problema kod nas jest taj da nam sveučilišta nisu integrirana, već fakulteti postoje kao pravne osobe od kojih svaki živi i razvija se autonomno, a ključ Bolonjskog procesu jesu integracija i autonomija sveučilišta, naglasio je Šime Višić.
 |  |
TakoĂ°er, gosti su nam odgovorili na pitanje o značenju ECTS bodova i ERASMUS programa, o kojima su studenti takoĂ°er slabo upućeni. Tako smo saznali da je ECTS (European Credit Transfer System) sustav za prijenos bodova učinkovit za poticanje akademske mobilnosti i priznanja diploma. Kreditni bodovi izražavaju ukupnu količinu rada za pojedini predmet u odnosu na ukupnu količinu rada potrebnu za završetak akademske godine (seminari, praktični radovi, ispiti, itd.) Jedna studijska godina sastoji se od 60 ECTS bodova (opterećenje studenta iznosi 38- 44 tjedna, tj. 1500- 1800 radnih sati godišnje).
TakoĂ°er, veliko zanimanje studenti su pokazali i za ERASMUS program o kojem takoĂ°er nisu znali previše (pogotovo brucoši). Naime, ERASMUS omogućuje mobilnost studentima i profesorima da provedu od 3- 12 mjeseci na sveučilištu ili drugoj visokoškolskoj ustanovi u stranoj zemlji.
Na repertoaru su se našla još mnogobrojna pitanja i dileme o kojima se raspravljalo na tribini do kasno uvečer. U svakom slučaju, došli smo do zaključka kako je Bolonja proces koji nas je zahvatio i koji traje, kojem se još uvijek prilagoĂ°avamo, za kojeg još uvijek nemamo adekvatne mogućnosti- ni prostorne, ni kadrovske. Profesori takoĂ°er predstavljaju jednu vrstu problema jer ima dosta onih koji se uopće ne žele prilagoditi načelima rada Bolonje, već tjeraju po svom starom sistemu. A što je sa tržištem rada, i koliko je ono spremno zaposliti sve te brojne pravnike, ekonomiste, politologe, novinare i slične stručnjake- na to nam nitko ne može dati konkretan odgovor. Dakako, nismo ni očekivali da ćemo ga dobiti jer još smo uvijek, i nakon 5 godina provedbe Bolonje, pomalo izgubljeni u cijelom tom procesu koji traje.
 |  |
AUKCIJA SLIKA U SHERATONU
Veliko šibensko srce došlo je do izražaja i ovoga puta, dokazavši da je predaja tek posljednja stanica. Dana 8. prosinca u zagrebačkom hotelu Sheraton s početkom u 19 sati organizirana je humanitarna aukcija slika kako bi se prikupljenim novcem što prije riješilo dugogodišnje pitanje prebivališta svih Šibenčana sa zagrebačkom adresom i svih onih koji se na toj adresi ugodno osjećaju, bez obzira odakle pristižu.
 |  |
Društvo Šibenčana i prijatelja grada Šibenika u Zagrebu zajedno sa Studentskim odborom koji je uvijek na raspolaganju u takvim akcijama, prikupilo je stotinjak umjetničkih slika većinom priznatih hrvatskih (i susjednih) autora, te pozvalo drage prijatelje i goste koji su voljni financijski pomoći pridobitku ovog zavičajnog Kluba u naše konačno vlasništvo, da kupe vrijedne umjetnine poznatih autora.
Ovo je tek prva od predviđene tri aukcije slika koje će se održati u zagrebačkim hotelima još u siječnju i veljači 2010. godine. Početna cijena slika kretala se od 1000 kuna, pa sve do 5000 kuna, i više, ovisno o vrijednosti same slike. Za prvu aukciju predviđene su 32 slike, od kojih je tijekom same aukcije izlicitirano njih petnaestak (gosti su nam bili malo sramežljivi u početku), no dobili smo ohrabrujuću informaciju da su se koncem samog programa gosti javili i kupili sve do posljednje predviđene slike. Umjetnine su za ovaj događaj donirali Itea galerija u Zagrebu, Matica Hrvatska Šibenik (Odjel za likovnu umjetnost), te pojedini prijatelji Društva Šibenčana u Zagrebu. Samim time, prvi dio trilogije aukcije slika završio je s pozitivnim predznakom.
 |  |
Cijeloj svečanosti uvelike su pridonijeli i poznata šibenska sopranistica sa zagrebačkom adresom, Ivana Krajina, koja nas je svojim očaravajućim tonovima, uz pratnju harfe motivirala i opustila prije same „licitacije“, te u pauzi između prvog i drugog dijela ove sheratonske epizode. Na raspolaganju kroz cjelovečernju svečanost bile su i hostese - šibenske studentice u Zagrebu, koje su marljivo izlagale slike potencijalnim kupcima i gostima.
Nadamo se da će i iduće dvije aukcije proći u ovako ugodnom ozračju, sa sličnim, ako ne i još boljim ishodom za sve Šibenčane i njihove prijatelje u Zagrebu. 04.12.2009. u 12:31 | 0 Komentara | Print | # | ^
ŠIBENSKA DICA S FILMOVIMA KROZ MLADOST: FILMSKA GRUPA „ASTRA“
 |
U utorak 17. studenoga, s početkom u 21 sat, u sklopu programa „Art večeri u Klubu Šibenčana“, filmska grupa „Astra“ napravila je retrospekciju svojih filmova u prostorijama „Kluba“. Dobri, stari prijatelji još iz osnovnoškolskih klupa okupili su se ponovno u velikom broju kako bi podijelili s nama lijepa sjećanja, uspomene, anegdote i vrlo zanimljive i kvalitetne uratke na kojima su radili tijekom školovanja u svom rodnom gradu- Šibeniku.
|  |
Sve je počelo još 1998. godine kada je u njihovu Osnovnu školu „Juraj Šižgorić“ došla mlada profesorica hrvatskog jezika, Gordana Kokić. Na njezinu inicijativu organizirana je kratka filmska radionica pod vodstvom Krešimira Mikića, profesora sa zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti. Na radionicu su se prijavili i prijatelji Zoran Erak i Augustin Derado, tada učenici petog razreda. Formirala se filmska grupa i snimio prvi film- „Prvi sudar“ koji je osvojio 5. nagradu žirija djece na 37. reviji hrvatskog filmskog i video stvaralištva djece i mladeži 1999. godine. Bila je to velika stvar za male filmaše koja im je dala poticaj za dalje, bez obzira što je draga im profesorica nedugo zatim otišla raditi u drugu školu. Augustin i Zoran, uz nekolicinu svojih najboljih prijatelja, odlučili su formirati samostalnu filmsku grupu i nadjenuli joj ime „Astra“. Filmskoj grupi se zatim pridružuje i Stipe Renje, idući stalni član „Astre“. Film postaje stalna tema njihova druženja- igraju se snimajući video- vježbe i kratke filmiće. „Astrin“ prvi film- „Smrt vreba utorkom“, na 38. reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece i mladeži, koja se sada održava u Šibeniku, osvaja obje prve nagrade- 1. nagradu stručnog žirija i 1. nagradu žirija djece. U osmom razredu grupu obogaćuju još dva člana- Vinko Sutlović i Davor Matošin. Nastaje film „Vijesti“, parodija koja ponovno osvaja obje prve nagrade na Filmskoj reviji u Pagu. Vesela družina „Astre“ upisuju različite srednje škole, no prijateljstvo i želja za snimanjem filmova ne jenjava. Profesorica Gordana Kokić prestaje i formalno voditi grupu, a „Astri“ se pridružuju i novi prijatelji: Kata Aras i Ivan Mihaljević. Članovi filmske grupe pojavljuju se i u reportažama na TV- u.
No, putevi sudbe vode prijatelje iz Filmske grupe „Astra“ različitim stazama. Završetkom srednje škole filmska grupa se raspada, te „Astra“ službeno prestaje s djelovanjem.
Na upit zašto su baš odabrali ime „Astra“, ima li kakvo posebno značenje?, Augustin Derado nam je odgovorio:
„Nakon što smo izišli iz O. Š. Juraj Šižgorić, htjeli smo ime koje asocira na zvijezde, poput parole „Trnjem do zvijezda“. Time nismo mislili da smo mi zvijezde, naravno (smijeh).
To sa zvijezdama je više metafizički.“
 |
Na kraju cijele priče otkrili su nam još jednu zanimljivost, inače slabo znanu javnosti.
U 3. srednje napravili su eksperimentalni film „Beton“ s ciljem odlaska na 37. reviju amaterskog filma djece i mladeži u Đurđevcu, snimili ga pod pseudonimom zato što je prekontroverzan da bi ga izdali pod vlastitim imenom- i tako su ga prezentirali pod alternativnim imenom filmske grupe „Filmska grupa Brale iz Splita“, Šibenik.
Ovom prezentacijom i pregledom svih njihovih uradaka, filmska grupa „Astra“ izložila nam je sve što su napravili za svoja „postojanja“. Zanimalo me je imaju li možda kakvih planova za nadolazeće dane, razmišljaju li o ponovnoj suradnji s obzirom da ih je većina u Zagrebu na fakultetu, ili možda o kakvim aktivnostima na individualnoj razini? Zoran Erak širokogrudno je odgovorio na postavljeno pitanje:
Članovi Filmske grupe ASTRA:
Augustin Derado
Zoran Erak
Stipe Renje
Vinko Sutlović
Davor Matošin
Kata Aras
Ivan Mihaljević
(Nije u grupi, al je uskaka kad je tribalo, fala mu: Goran Baranović)
 |
Filmografija Filmske grupe ASTRA:
˝Prvi sudar˝ - 1999.
˝Smrt vreba utorkom˝ - 2000.
˝Povratak u prošlost˝ - 2001.
˝Vijesti˝ - 2002.
˝Sove, sokoli i ljudi˝ - 2002.
˝Izbor˝ - 2003.
˝Foundation Rap Show˝ - 2004.
˝Top Šop˝ - 2004.
22.11.2009. u 13:44 | 0 Komentara | Print | # | ^
MIRO I GASTRABAJTERI
 |  |
Miro i Gastrabajteri gostovali su u petak, 13. studenoga 2009. godine u „Klubu šibenskih studenta“ s početkom u 20:30 sati. Bio je to i prvi službeni koncert „u živo“ prilikom novog programskog preustroja „Kluba“ koji je okupio brojne šibenske studente na već dobro nam znanom mjestu i ujedinio ih ugodnom i toplom atmosferom i dobrom glazbom. Koncert je trajao gotovo dva i pol sata, uz kratkotrajnu pauzu od petnaestak minuta, a atmosfera je postajala sve zahuktanija, temperatura među gostima je rasla, sve više glasova je s oduševljenjem pratilo gostujući bend.
 |  |  |
I baš kad se violinist Gastrabajtera pripremao za posljednju izvedbu večeri nekih desetak minuta prije kraja same svirke, u 23 sata i 3 minute, upala nam je policija i obznanila završetak zabave zbog navodne prijave stanara kojima je očito glazba bila preglasna. Cjelokupni doživljaje zaista je bio izrazito pozitivan, tako da je prava šteta što nismo uspjeli čuti još taj zaključak večeri pokunjenog violinista.
 |
Miro Odak je početkom dvijetisućitih bio frontmen i tekstopisac grupe Krug, jednog od najznačajnijih šibenskih bendova u novijoj hrvatskoj povijesti. I premda nisu bili nepoznanica ni na popularnoj hrvatskoj glazbenoj sceni, veći uspjeh nikad nisu ostvarili. (Oproštajni koncert održan je 23.3.2006. u zagrebačkom KSET-u.) No, bez obzira, mnogi će se poznavatelji domaćeg rocka i dan danas složiti da malo koji vokal ima iti približne glasovne mogućnosti kao vokal ovog sad već bivšeg sastava. Nakon toga je uslijedilo Mirovo okupljanje neformalnog pratećeg sastava ironičnog naziva Gastrabajteri za sviranje iz čistog zadovoljstva. Obim repertoara je neupitan, a playlista se proteže od opskurnog Hali Gali Halida, preko soundtracka za „Sjećaš li se Dolly Bell“, pa do najhimničnijih glazbenih brojeva današnjice poput Damira Urbana, Majki ili Zabranjenog pušenja.
Danas, gotovo pola desetljeća kasnije, Miro Odak je obiteljski čovjek u ranim tridesetima, zaposlen, kako sam kaže, kao teta u vrtiću.
Pred koju godinu je s Prijateljima snimio hvaljeni cd za djecu «Baš je fora biti mali» što samo upućuje na činjenicu kako duh glazbenika nije zamro, već se samo prenamijenio. 14.11.2009. u 01:34 | 0 Komentara | Print | # | ^
ROĐENDANSKA IZLOŽBA JOSIPA ROCE
Cijenjeni šibenski akademski slikar Josip Roca priredio je povodom svog 88. rođendana jedno malo iznenađenje svojim dragim đacima iz srednjoškolskih i fakultetskih dana, te ih tom prilikom pogostio- izložbom! Izložba je otvorena na sam slikarev rođendan, u ponedjeljak 9. studenoga u 19:30 h u prostorijama tajništva ULUPUH- a (Udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, Preradovićeva 44).
 |  |
Najmanje što je Društvo Šibenčana i prijatelja Šibenika u Zagrebu moglo napraviti za dragog nam Josipa Rocu, bilo je nekoliko porcija fritula i prisustvovanje samom svečanom događaju.
 |
Izložba i slavlje započeli su uvodnim riječima nekolicine Rocinih đaka, te humorističnim dosjetkama iz starih školskih dana. Prije službenog otvorenja i sam slikar je nadodao nekoliko rečenica o cjelokupnoj ideji događaja.
Sama izložba je preslik izložbe „Hommage francuskom slikaru Edgaru Degasu“ koja je bila otvorena u Francuskom institutu u Zagrebu od 8. siječnja 2009. godine.
Josip Roca rođen je 1992. u Šibeniku. Diplomirao je slikarstvo 1951. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je završio i postdiplomski studij grafike. Priredio je mnogobrojne izložbe slika i crteža nastalih na putovanjima Europom, Sjevernom Amerikom, Kanadom i Japanom.Bio je profesor crtanja u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, te savjetnik za nastavu likovnog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj.
Izložba broji crteže, grafike i slike nastale za slikareva boravka u Parizu 1953. i 1990. godine. Crteži perom i crnim tušem, olovkom, smeđom kredom, uljem na platnu. Poneki kasniji ili raniji kraći boravak, i opet nekoliko crteža. Stari motivi i novi vidici. Slike i crteži nastali „na licu mjesta“. Jedna od njegovih značajnijih djela svakako su: „Katedrala Notre Dame“ u Parizu (1953.), „Mlada plesačica“- skulptura E. Degasa u muzeju u Louvru (1953.), „U Pariškom salonu“ (1953.), zatim „La grande arche, La defense“- Pariz (1990) i mnoge druge.
 |  |  |
Jedan od Rocinih učenika, najutjecajniji hrvatski teoretičar i povijesničar arhitekture (koji također i slika), dr. Tomislav Premerl, sasvim lijepo ga je okarakterizirao: „Roca je uvijek na putovanju. On putuje i crta u mislima, u ophođenju i kasnije u sjećanju; a mi, čitajući ove „bilješke“ crtamo vlastita sjećanja, misleći oblike koje ćemo tek doživjeti na nekom budućem putovanju. Roca na svojim putovanjima crta gledajući, da bi potom mogao gledati crtajući.“
 |
Zanimljivo bi bilo istaknuti za kraj još kako gospodin Roca svakim danom od 9- 14 sati slika u svom ateljeu na 5. katu zgrade bez lifta, još uvijek, u svojoj 88. godini života čita bez naočala!, a svojih 150 djela oporučno je, iz svoje izrazite ljubavi i empatije, ostavio Gradu Šibeniku. 10.11.2009. u 01:59 | 0 Komentara | Print | # | ^
110. OBLJETNICA KOLA
Šibensko pjevačko društvo Kolo održalo je svečani koncert povodom 110. obljetnice postojanja u Hrvatskom Glazbenom Zavodu u Zagrebu, dana 23. listopada 2009. s početkom u 20,00 sati. Društvo Šibenčana i prijatelja Šibenika u Zagrebu bespaltno je podijelilo 300 ulaznica za koncert svim članovima Društva koji su uredno platili svoje članarine za 2009. godinu. Šibensko pjevačko društvo Kolo jedno je od najstarijih kulturno- umjetničkih društava u Hrvatskoj. Osnovano je 1899. godine kao Hrvatsko muzično društvo Kolo, a od samog osnutka je zauzelo u kulturno- glazbenoj povijesti hrvatskog naroda časno mjesto.
 |  |
Mješoviti pjevački zbor „Kola“ već preko stotinu godina pripada vrhu hrvatskog zborskog pjevanja. Ono je također i jedno od najtrofejnijih hrvatskih amaterskih mješovitih pjevačkih zborova. Na svim festivalima u zemlji je osvajalo visoke nagrade, a priznanja je priskrbilo i na festivalima u inozemstvu (Sjeverni Wales, Velika Britanija, Njemačka, Poljska).
„Kolo“ je i prvi dobitnik najviše nagrade u svom gradu- Nagrade Grada Šibenika 1968. godine, a tiskalo je i tri gramofonske ploče, dvije kasete i CD (1946., 1969., 1989. i 1998. godine) te dvije monografije: „Kolo- ponos Šibenika“ 1976. i „Raspjevani Šibenik- Stoljeća šibenskog pjevanja“ 1989. godine. Kolo" je od osnutka do danas uvježbalo i izvodilo više od 560 zborskih skladbi: starih majstora, sakralne glazbe, narodne glazbe u obradi suvremenih hrvatskih skladatelja te brojna zborska djela domaćih i svjetskih skladatelja dvadesetog stoljeća. Priredilo je više od 650 koncerata u brojnim europskim zemljama, od čega u Hrvatskoj više od 350. Do 1991. godine mješoviti zbor "Kolo" bio je brojčano među najvećim zborovima u Hrvatskoj. Od početka Domovinskog rata zbor je smanjen, poglavito muški zbor, i danas broji ukupno 66 članova.
 |
Nakon koncerta, Društvo Šibenčana i prijatelja Šibenika“ organiziralo je u prostorijama „Kluba Šibenčana“ svečani domjenak za koji su se pobrinuli catering i banqueting Delikatese Ivić i Odbor studenata Kluba Šibenčana.
 |  |
Kolaši su bili obradovani ugodnim gostoprimstvom, zadovoljni su se opustili uz raznovrsni i pomno dekorirani meni, te si dali oduška uz koju čašicu kvalitetnog šibenskog vina ili rakije. Večer su ispratili veselom pjesmom a capella, a mi smo ih pozdravili gromoglasnim pljeskom i zviždukom odobrenja.
05.11.2009. u 01:37 | 0 Komentara | Print | # | ^
NOVI USTROJ KLUBA ŠIBENSKIH STUDENATA
 |  |
Inicijativa o novom ustroju „Kluba Šibenčana i prijatelja grada Šibenika“ pokrenuta je još u svibnju 2008. godine od strane dvojice šibenskih studenata, Dane Seksa i Marka Petkovića.
Njih dvojica su,u okviru svojih ideja i mogućnosti, osnovali „Klub studenata“ kao zaseban ogranak koji je odobren i podržan od strane „Društva Šibenčana i prijatelja grada Šibenika u Zagrebu“, čiji je predsjednik Dr. Miljenko Bura.
 |
Studenti za studente, parola je koja bi najbolje opisala cjelokupnu dimenziju postojanja.
Naša zamisao je ta da se svi zajedno na neki način umrežimo i kroz jedan kvalitetan dijalog stvorimo prostor u kojem ćemo željeti obitavati, u kojem ćemo se moći dobro zabaviti i ponešto naučiti.
Rad „Kluba šibenskih studenata“ zasniva se na pomno promišljenom konceptu koji primarno ističe svoju kulturno- umjetnučku i edukativnu dimenziju, a samim time njeguje i zavičajnu baštinu.
 |
„Klub šibenskih studenta“ službeno je otvoren 8. listopada 2009. godine, „Uvodnom tribinom o novom ustroju Kluba“, koju su izložili članovi „studentskog odbora“ u svrhu upoznavanja šibenskih studenata i svih prijatelja grada Šibenika s novim odrednicama i ciljevima, te planom programa za tekuću i nadolazeću godinu.
 |
Kulturno- umjetnički program dan je na povjerenje neformalnoj udruzi „Crveni neboder“ i nekolicini zainteresiranih pojedinaca. Cilj programa jest prvenstveno oživjeti „Klub“ preko tjedna raznoraznim događanjima i aktivnostima jer je dosad većinom zjapio prazan. Tek se vikendom pretvarao u klasične dernek- zabave, što ga uopće nije razlikovalo od svih ostalih manifestacija takvog sadržaja.
Stoga je shematizacija programa uvelike pridonijela svim naumima koje smo si postavili za cilj. Radno vrijeme „Kluba“ produženo je i otvoren je svakim danom od 15- 22 sata, vikendom (petak i subota navečer) do 23 sata, te subotom i nedjeljom ujutro od 10- 13 sati.
Plan kulturno-zabavnog programa:
Ponedjeljak- svaki ponedjeljak u mjesecu predviđen je za film. Projekcije se prikazuju na videozidu uz jako dobre tehničke efekte, tako da imate dojam kao da ste zaista u kinu. Filmovi se pomno odabiru na temelju edukativnog karaktera, a u planu su pregledi većinom značajnih kultnih i originalnih djela filmske umjetnosti.
Utorak- uključuje Art-večeri, no zasad ne svaki utorak u mjesecu, već po dogovoru s ljudima koji su voljni na njima sudjelovati i izložiti nam vlastite autorske uratke. Ono uključuje književne večeri, čitanje poezije, raznorazne performanse, predstavljanje autora, djela, službena otvorenja izložbi, izlaganje fotografija, kojekakve prezentacije, i sl.
Srijeda- predodređena je za Društvene igre. Odigravaju se svake srijede u mjesecu i sadrže sve najrazličitije vrste igara za koje su studenti uglavnom zainteresirani: PES, stolni tenis, pikado, poker, karte (briškula, trešeta, remi, itd.), pictionary, čovječe ne ljuti se, monopol, i sl.
Bazirane su uglavnom na jednodnevnim natjecanjima.
Četvrtak- dan za Tribine, no također ne svaki četvrtak u mjesecu. Cilj nam je organizirati jednu do dvije kvalitetne tribine mjesečno koje će uključivati raznohodne teme iz društvene stvarnosti, pozivati goste na raspravu, debatu, iskazivanje vlastitog argumentiranog stava, i sl.
Petak- pretpostavlja uglavnom tematske večeri koje se odnose ili na određene slušaonice uz prikladne videoprojekcije i prethodne uvodnike o samoj temi, ili na koncerte „u živo“ gostiju s kojima ćemo se dogovarati tijekom godine.
„Happy hour“- najpovoljnije cijene pića u vremenu od 19- 21 sat; na taj način nam je cilj privući studente što ranije u „Klub“ kako bi što efikasnije mogli realizirati predviđeni programski sadržaj.
Subota- kao i petak, rezervirana je ili za „živu glazbu“ ili za klasično zabavljanje uz raznovrsne glazbene žanrove za koje se brine naš DJ.
Također uključuje „Happy hour“ s najnižim cijenama pića od 19- 21 sat. 02.11.2009. u 01:30 | 0 Komentara | Print | # | ^
